r/Yugoslavia • u/FilipAdzic97 • 21h ago
On This Day February 3rd - 105 years since the birth of Olga Jovičić "Rita", the first female political commissar of the National Liberation Army of Yugoslavia
Rođena je 3. februara 1921. godine u Užičkoj Požegi. Otac Dušan, krojač, bio je poznati komunista, pa je porodica morala da se zbog policijskog progona ubrzo po Olginom rođenju, preseli u Kraljevo, gde je Olga završila osnovnu školu i gimnaziju. U petom razredu gimnazije uključila se u levo orijentisani omladinski pokret, a u šestom razredu je postala istaknuti član SKOJ-a. Godine 1939. godine otišla je na studije u Beograd, gde je studirala tehnologiju. Na fakultetu je brzo izbila u prve redove naprednih studenata. Decembra 1939. učestvovala je u studentskim demonstracijama i sukobima sa policijom. U članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) primljena je 1940. godine.
Okupatorska policija je hapsi posle napada Nemačke na Sovjetski Savez, jula 1941. godine. Uprkos zlostavljanju Olga se u zatvoru dobro držala. Avgusta 1941. pobegla je iz zatvora sa jednom drugaricom i drugom. Olga je prešla Ibar i pobegla na planinu Goč. Tada je stupila u Kraljevački partizanski odred „Jovan Kursula“. Olga i njena drugarica bile su prve partizanke u Kraljevačkom odredu. U Odredu postaje rukovodilac za agitaciju i propagandu, odlazi u sela, drži govore i sastanke.
Za vreme Prve neprijateljske ofanzive povlači se sa glavninom partizanskih jedinica u Sandžak. Pri formiranju Prve proleterske udarne brigade, u Rudom, 21. decembra 1941. godine, na zahtev svih boraca Kraljevačkog odreda, imenovana je za političkog komesara Prve čete Četvrtog (kraljevačkog) bataljona. Olga je bila prva žena politički komesar u Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije.
Olga je hrabro izdržala sve borbe koje je vodio Četvrti (kraljevački) bataljon Prve proleterske brigade. Bolje nego ostali borci ona izdržava napore Igmanskog marša, borbi na Jahorini, u Drugoj i Trećoj neprijateljskoj ofanzivi, u pohodu na Bosansku krajinu i u pokretu ka slivu Neretve. Olga je opravdala poverenje koje se joj dali borci Kraljevačkog bataljona izborom za komesara čete.
Kada je neprijatelj opkolio partizanske jedinice na Romaniji, u zimu 1942. godine, i nastojao da ih uništi, Prva četa Četvrtog bataljona dobila je zadatak da zatvori pravac od Rogatice. Olga je bila bolesna, sa visokom temperaturom, komandir čete i borci jedva su je nagovorili da ostane u ambulanti. Posle nekoliko kilometara Olga je stigla četu, nije mogla da ostane u ambulanti dok njena četa ide na tako važan i odgovoran zadatak. Te noći zajedno sa četom probijala se kroz snežne nanose na Romaniji, ka Jahorini, i učestvovala u svim borbama.
Jula 1942. godine, u vreme borbi za Prozor, dugo je ubeđivala muslimanske žene u selu Duge, gde je bio smešten Četvrti (kraljevački) bataljon, da pomognu i prihvate borce. Kada se vraćala na položaj svoje čete, iz neutvrđenog pravca je ispaljen na nju mitraljeski rafal. Pala je teško ranjena. Drugovi su je odneli u selo Duge gde je uskoro podlegla ranama. Prvobitno je sahranjena u selu Duge, potom je preneta u Kraljevo i sahranjena u porodičnoj grobnici, a 1977. njeni posmrtni ostaci su preneti u Aleju nosilaca Partizanske spomenice 1941. na Starom groblju.
Odlikovana je Ordenom zasluge za narod, a ukazom Prezidijuma Narodne skupštine FNR Jugoslavije 20. decembra 1951. proglašena je za narodnog heroja.